2 Samuel 23

1A ovo su pošljednje riječi Davidove: Reče David sin Jesejev, reče čovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: 2Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku.

3Reče Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva: koji vlada ljudima neka je pravedan, vladajući u strahu Božijem; 4I biće kao svjetlost jutrenja, kad sunce izlazi jutrom bez oblaka, i kao trava koja raste iz zemlje od svjetlosti iza dažda.

5Ako i nije taki dom moj pred Bogom, ipak je učinio zavjet vječan sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. I to je sve spasenje moje i sva želja moja, ako i ne da da raste.

6A bezakonici će svikoliki biti kao trnje počupani, koje se ne hvata rukom. 7Nego ko hoće da ga se dohvati, uzme gvožđe ili kopljaču; i sažiže se ognjem na mjestu.

8Ovo su imena junaka Davidovijeh: Josev-Vasevet Tahmonac prvi između trojice; njemu milina bi udariti s kopljem na osam stotina, i pobi ih ujedanput.

9Za njim Eleazar sin Dodona sina Ahohova, između tri junaka koji bijahu s Davidom, i osramotiše Filisteje skupljene na boj, kad Izrailjci otidoše; 10On se podiže, i bi Filisteje dokle mu se ruka ne umori i ukoči se pri maču; i Gospod dade veliko spasenje onaj dan, te se narod vrati za njim samo da pokupi plijen.

11A za njim Sama sin Agejev Araranin; kad se Filisteji skupiše u gomilu, i ondje bješe njiva puna leća, i narod pobježe od Filisteja, 12Stade usred njive, i odbrani je, i pobi Filisteje, i Bog dade veliko spasenje.

13I ta tri prva između trideset siđoše i dođoše o žetvi k Davidu u pećinu Odolamsku, kad vojska Filistejska stajaše u okolu u dolini Rafajskoj. 14A David bijaše onda u gradu, i bješe onda straža Filistejska u Vitlejemu.

15A David zaželje, i reče: ko bi mi donio vode da pijem iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata! 16Tada ona tri junaka prodriješe kroz oko Filistejski, i zahvatiše vode iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata, i donesoše i dadoše Davidu; ali on je ne htje piti, nego je proli pred Gospodom; 17I reče: ne daj Bože da bih to učinio. Nije li to krv ovijeh ljudi, koji ne mareći za život svoj idoše. I ne htje piti. To učiniše ova tri junaka.

18I Avisaj brat Joavov sin Serujin bješe prvi između trojice; on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih, i proslavi se među trojicom. 19Između te trojice bješe najslavniji, i posta im poglavar; ali one trojice ne stiže.

20I Venaja sin Jodajev, sin čovjeka junaka, velik djelima, iz Kavseila; on pogubi dva junaka Moavska, i sišav ubi lava u jami kad bješe snijeg. 21On ubi i jednoga Misirca, znatna čovjeka; imaše Misirac koplje u ruci, a on izide na nj sa štapom, i istrže Misircu koplje iz ruke, i ubi ga njegovijem kopljem.

22To učini Venaja sin Jodajev, i bi slavan među ova tri junaka. 23Bješe najslavniji između tridesetorice, ali one trojice ne stiže; i David ga postavi nad pratiocima svojim.

24Asailo brat Joavov bješe među tridesetoricom, a to bjehu: Elhanan sin Dodonov iz Vitlejema, 25Sama Arođanin, Elika Arođanin. 26Helis Falćanin, Ira sin Ikisov Tekojanin, 27Avijazer Anatoćanin, Mevunej Husaćanin, 28Salmon Ahošanin, Maraj Netofaćanin,

29Helev sin Vanin Netofaćanin, Itaj sin Rivejev iz Gavaje sinova Venijaminovih, 30Venaja Piratonjanin, Idaj iz doline Gasa. 31Avi-Alvon Arvaćanin, Azmavet Varumljanin, 32Elijava Salvonjanin, Jonatan od sinova Jasinovih,

33Sama Araranin, Ahijam sin Sararov Araranin, 34Elifelet, sin Asveja Mahaćanina, Elijam sin Ahitofela Gilonjanina, 35Esraj Karmilac, Farej Arvljanin, 36Igal sin Natanov iz Sove, Vanija od Gada,

37Selek Amonac, Naraj Viroćanin, koji nošaše oružje Joavu sinu Serujinu, 38Ira Jetranin, Gariv Jetranin, Urija Hetejin; svega trideset i sedam.

39